Nekad' tako malo danas bilo bi dovoljno
a sad' bi samo, samo, samo da si tu ponovo ..

Prvenstveno hvalla njemu.
Sto pokusava da razumije, i sto trpi.
I sada kada zna sve..
Prelazi preko svega o >>meni i tebi<< .
I samo mi ponovo, i ponovo pokazuje koliko ga nisam vrijedna.
Koliko je samo bolji od tebe.

Ali ja sam opet na svoju ruku.
I opet ne dam na tebe..

.. jos te volim !
Samo.. jednostavno vise nemam snage.
Postalo je pretesko podnoiti tu tvoju 'ljubav'.

>>Nisam vise hrabra kao prije
ljubim te u obraze
dok me tvoje usne zaobilaze.<<

Ja.. uvijek cu biti slaba na tebe.
uvijek biti spremna za tebe.
UVIJEK CU TE ZVATI MOJIM. Tebe mojim, a sebe tvojom.

~Znaj da tebi necu moci naci zamjenu. Jer tebe meni niko ne moze zamijeniti. Ali moram dalje bez tebe..

Mislila sam da je proslo.
Vjerovatno, iz razloga sto se u mom zivotu pojavio neko privilegovaniji od tebe.
Ali kako da ostanem svoja poslije svega.
Bio je to prvi put da sam nakon dugo, previse vremena osjetila tu neku tajnu vezu izmedju nas.
Vezu, za koju sam odavno mislila da je pukla. Nestala. Izgubljena zauvijek.
A te noci, nesto u tvom pogledu, tvom osmijehu mi je reklo da nije tako.
To se nije smjelo dogoditi, ali drago mi je sto jeste.

Ne. Nisi ti kriv.
Ja sam.
Jer, slaba sam.
Ne slaba - glupa.
Glupa sto sebi uporno dozvoljavam da me povrijedis.
Pateticno.

Toliko si stvari uradio pogrijesno. Toliko me puta nanervirao da bih plakala od bijesa.
Ali uvijek sam te vidjela drugacije nego drugi.. Gledala te drugim ocima bez obzira na sve.
Ti. Ti imas ono nesto.. I koliko god da si bio los. Bio si poseban. Moj i poseban.

Ii ne znam zasto mislis da je ovako bolje.
Da je bolje de sa medjusobno unistavamo.
Ali vjerovat cu ti na rijec..

Vracamo se opet na pocetak.

Proklinjem sve tvoje. I pred Bogom kunem se od sutra smo stranci. A onda sve to poreknem. Jer kako da se odreknem. Kad ti ko uvek imas me. Imas me u saci.

Zavrsena prica.
samo to..

Ne zelim se vracati na to.
Ne zelim.

Nisam ja povridjena dragi moj.
Znam da bi ti to volio.
Ali ja od takvih kao ti dizem ruke.

I da. Mozda mi jeste zao sto je sada ovako kako je.
Ali mozda je tako najbolje.

On.
Mrtav pijan. Okruzen dimom cigarete. Pokloni osmijeh svakoj curi u prostoriji.
Svaku tako neodoljivo privlaci.

Ja.
Iako svijesna koliko je los, i dalje se gubim polako pri svakom njegovom slucajnom dodiru, izvjestacenom osmijehu, izgubljenom pogledu.
Oduzima mi dah.

Dok onog dobrog, njeznog ne bih ni pogledala. Samo zgazila.

Tako slaba na lose.

Nova.
2010.
Jos jedna u nizu.
Svejedno.
Provela sam se f.e.n.o.m.e.n.o.m.e.n.a.l.n.o.
$$.

a ti?
..
ne. necu.
nisi vrijedan.
;))

Jadan si ! Samo to..

Na tvoje ime, sad se samo slatko nasmijem.

Ti,
Ne kazem: moj Ti! Vidim jasno da nikad to nisi bio, i sada se gorko kajem sto je jednom ta misao za mene znacila radost i srecu.
Pa ipak Te nazivam "mojim" - mojim zavodnikom, mojim neprijateljem, mojom nesrecom, rukom moje srece, bezdanom moga jada. Zovem Tebe mojim, a sebe Tvojom; i kao sto Ti je ta rijec nekada zvucala prijatno, dok si se ponovo priklanjao meni, tako neka Ti sad bude kletva.
...
Sada sam Tvoja, Tvoja - Tvoje prokletstvo.

Kierkegaarda >>Dnevnik zavodnika<<

Ucim se bez tebe.
Sjecanja blijede.
Navika nestaje.
Samo ponekad jos zaboli.
Ali proci ce i to.

Ja. Srce dat cu nekom drugom ko zna gdje.
Ti. Ne ocekuj nista vise od mene.

.
.
Mrzim te.

Svejedno mi je..
Da. Jeste.
Znam da je ova bol samo zbog glupe navike.
Navike da budes uz mene.
I navike da ni jedna druga nije ti bitnija.
Navikla sam da me vezu uz tvoje ime. Da me docekuje poruka ili propusten poziv.
Bol. Tupost. Praznina.
Sve ce to jednom proci. Znam da ce morati.
A naucila sam i prije dobro izvjestaciti svoj osmijeh.
I tako cu. Dok ne prodje. Ipak se smijati svim srcem makar puknula.

~Znam, opet ces naci nekoga. Ko mozda lici na mene. Al mene vise nikada.

Samo neka praznina.
Praznina koja postaje tolika da boli.
Ali to je vise on neka zatupljena bol.
I ponekad. Samo ponekad
Ruka krene ka telefonu.
Ali to je samo glupa navika.

Znam smijes se, lijeci te to..

I ponovo sam sebe izdala, vidjevsi tebe. Iznenadno. Neocekivano.
Toliko sam ti toga imala za reci. A samo sam uspjela vrisnuti tvoje ime.
Toga sam se bojala.
Da cu se izgubiti kad te vidim. Zanijemiti kad se nasmijes.
Pa sam pustila nju da prica.
Jer, znala sam da bih izvalila neku glupost, rekla nesto i poslije pozalila.
Svojim pogledom si uvijek znao iz mene izvuci mile, tople rijeci. Mada znam da ih ne zasluzujes.
Jer takva sam, na tebe nikad nisam bila imuna.
A mislila sam da sam se navikla.
Da je proslo. Da mogu dalje.
Da je on bolji.
Ali nije bolji !!
Nikad nijedan poslije tebe nije bio bolji.

 I eto..Opet..
Osmijeh mi izvuces, pod kozu se zavuces
i opet sve po starom..